O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
RADIO SAM REJDIOHED, BJORK, FERIJA, STEREO MC’S, ALI I ČOLU I CECU
2. Avgust 2018. godine
Blic
DŽONATAN BARTON, INŽENJER ZVUKA BENDA “PRODIDŽI”, ZA “BLIC”

Potom je u razgovoru za “Blic” pokušao da to isto objasni laičkim terminima, ljubazno i strpljivo, sve začinjeno tipičnim britanskim humorom.

Kako ste odlučili da sa prakse pređete na teoriju? - Srbija je prva zemlja u kojoj sam održao predavanje, pre 14 godina, u Novom Sadu. Iz studija “Berar” su me zamolili da njihovim inženjerima prenesem nešto od svog znanja. Iskreno, bio sam malo uplašen pa sam pitao da li mogu da povedem i kolegu. Pitali su me koliki mi je honorar, a ja sam im rekao: “Ponudite prvo vi”. Kazali su: “Vodićemo te na večeru koju nikad nećeš zaboraviti i kupiti ti piva koliko god možeš da popiješ”. Jedan od tadašnjih studenata je sada organizovao kurs u Beogradu i pozvao me. U suštini, pokušavam da naučim mlade inženjere zvuka svemu što znam, da u ta tri dana stanu otprilike trogodišnje studije.

Kako biste laiku objasnili šta je to što vi radite na koncertima? - Pojačavam muziku! Ja sam onaj koji stoji usred hale za miks pultom sa mnogo dugmića i svetala i vrlo pažljivo slušam bend. Balansiram mikrofone na sceni, da svaki posetilac ima isti zvučni doživljaj, gde god da stoji, o tome kakva se muzika proizvodi, da svi mogu da čuju razgovetno reči, osete ritam i prate melodiju.

Da li komunicirate na licu mesta sa muzičarima, pratite li njihove instrukcije? - Ma ne. Oni se trude da mi nešto dojave, ali ih ja ignorišem, jer znam bolje od njih. Ja sam neka vrsta dirigenta koji uravnotežava sve zvukove. Njihov posao je da proizvedu to što žele da dopre do publike, moj posao je da u tome pomognem. Obično se pre koncerta dogovorimo šta je njima važno, koja zvučna tekstura; neki žele jače bubnjeve, neki gitare, nekima su važni vokali. Poenta je da naučite dobro muziku benda i ono što žele, da prisustvujete tonskim probama. Kod “Prodidžija” je, recimo, najvažnija snaga. Nije im toliko važno da budu glasni koliko da budu moćni.

Da li koristite neke specijalne efekte? - Koristim mnogo zvučnika za basove. Naš sistem od 12 zvučnika je najglasniji na svetu. Imamo za oktavu nižu, ali glasniju muziku, tako da možete lepo da osetite zvuk.

To je najvažnije: da osetite zvuk u grudima, u stomaku.

A najbolje od svega je što to ne oštećuje sluh. Ako vas posle koncerta bole uši, znajte da je bilo preglasno. To nikada nije dobro.

Kako ste odlučili da se bavite ovim poslom? - Otišao sam u čuveni Ebi roud sa 15-16 godina, posetio studio gde su svirali “Bitlsi”.

Tad sam rekao sebi da ja moram ovo da radim. Počeo sam u bendu kao muzičar, ali me je uvek više interesovao zvuk.

Na turnejama sam od 20.

Vaš CV je impresivan: Rejdiohed, Svejd, Bjork, Krenberis, Palp, Brajan Feri, Tinejdž fanklab, Lisa Stensfild, Morčiba, Stereo MC’s, Dendi Vorhols... ali i Zdravko Čolić! Otkud on tu? - Opet, zbog poziva prijatelja iz studija “Berar”. Šef Milan, iz nekog razloga, veruje da mogu da radim zahtevne koncerte, a Zdravko je imao dva velika koncerta u beogradskoj Areni. Prvo su me zamolili samo da pomognem, na kraju sam završio kao mikser zvuka. Bilo je sjajno.

Da li ste čuli za Zdravka pre toga? - Ime mi je zvučalo poznato, verovatno zbog Evrovizije, ali nisam znao šta peva.

Otišao sam na iTunes i počeo da skidam albume hronološkim redom. On ima na stotine pesama! Zanimljivo mi je bilo da slušam kako se jedan umetnik razvija, ali moram da priznam da mi se pesme iz sedamdesetih najviše sviđaju.

On je izvrstan pevač i vrlo, vrlo fin momak. Dobro sam se snašao i ne bih imao ništa protiv da to ponovim.

Da li ste unapred dobili spisak pesama? - Nisam. Naučio sam nekih 50-60. Bilo mi je to svojevrsno vatreno krštenje.

Najteže je kada imate veliki bend i morate da skapirate koji instrument nosi melodiju u kojoj pesmi. Ne morate da razumete jezik, dovoljno je da se razumete u muziku. Radio sam i sa Cecom.

Kako birate muzičare za koje ćete da radite? - Kada sam bio mlađi, radio sam na džez festivalu gde su svirali Bi Bi King i džez orkestar Kaunta Bejsija, što je i dalje moje najbolje muzičko iskustvo u životu. Tada sam imao 22 godine i nikada pre nisam čuo “big bend” orkestar sem u crtaćima “Tom i Džeri”.

Dve godine radio sam sa nekim od najvećih džez imena i nisam imao pojma koliko su značajni jer sam bio klinac i slušao sam pank! Sad se mislim, bože, kakav si idiot bio. Danas sam u pedesetim i radim najekstremniji dens i pitam se, da li sam prestar za ovo? Iskreno, najviše bih voleo da radim rege muziku, ali nema dovoljno posla. Ni vi ne možete da intervjuišete samo interesantne ljude, zar ne? Nekad se zalomi i neko dosadan. Kako možete da znate unapred? Ni ja ne mogu da predvidim ko će biti muzički zanimljiv.

Ali ja znam s kim nikako ne bih radila intervju...

Daću vam primer. Jednom su me nagovorili da odem na turneju sa dečačkim bendom “Blu”. Prvo sam odbio, rekao da ne želim da radim pop muziku. Onda su mi kazali: „Slušaj, šest dana svirke, dve nedelje u Japanu, sve plaćeno“. I pristao sam.

Super sam se proveo i radio posle još dve turneje sa njima u Aziji, ovoga puta 12 zemlja u 15 dana. Nisam mogao ni da sanjam da će biti toliko fini.

Li Rajan je jedan od najduhovitijih muzičara s kojim sam radio. Ko bi to mogao da predvidi?! Zato vam je moj savet da sve prihvatate. Ja ništa više ne odbijam.

Antrfile:

Autor: MIONA KOVAČEVIĆ
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti