O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
ODUŽUJEM SE SRPSKIM HEROINAMA
6. Maj 2018. godine
Večernje novosti
INTERVJU

MILOSAV TEŠIĆ

pesnik i akademik

DELEĆI VEKOVIMA SUDBINU NAŠEG NARODA, ODRŽAVAJUĆI NADU I LjUBAV, PREDSTAVLjALE SU ZALOG NAŠEG NACIONALNOG OPSTANKA

Dragan Bogutović

MALO je u našoj savremenoj poeziji tako moćno ispevanih stihova u slavu žena kao što je to poema "Kalopera Pera" Milosava Tešića (1947) u izdanju "Čigoje". Od 2006. kada je prvi put objavljena u jednom časopisu, potom kao ciklus u zbirci "Dar i kob", poema je nekoliko puta proširivana, i sa novih sto stihova, sada, u konačnoj verziji, ima 258.

Prema pesnikovim rečima, prvi impuls za poemu javio mu se dok je u Brankovini, na danima posvećenim velikoj poetesi Desanki Maksimović, slušao valjevski ženski kvartet kako peva "Kaloperu Peru". Reč je o staroj srpskoj obrednoj pesmi, kojom su, prilagođenoj tom trenutku, 1804.

Valjevke ispraćale vojsku Jakova Nenadovića u pohodu na Šabac. O tom utisku, u razgovoru za "Novosti", Tešić kaže: - Bio je to nesvakidašnji doživljaj: jednom programskom tačkom, zapravo vokalnim izvođenjem te pesme, namah je u skrovitu portu crkve u Brankovini, izazivajući osećaj blage jeze, prizvano mitsko vreme. Zazvučalo je nešto iskonsko, nešto i blisko i tajanstveno, a tako i toliko podsticajno da je iziskivalo nekakav odgovor, da je tražilo stvaralačku reakciju kao neku vrstu ovovremene zvučne podrške. Mene taj čudesni trenutak nije ostavio ravnodušnim.

E􀀃o Kako dobro primećuje prof.

dr Aleksandar Jovanović (autor pogovora), mogući podsticaj bila je i pesma "Naše vile" Tina Ujevića, čijih ste nekoliko stihova uzeli za jedan od dva epigrafa uz vašu poemu.

- Tačno, uz napomenu: zahvaljujući eseju Leona Kojena "Pariske godine Tina Ujevića", i Ujevićeva pesma "Naše vile" bila je jedan od podsticaja za pisanje poeme "Kalopera Pera". Jovanović je, upravo, na to ukazao. U stvari, i ova Ujevićeva i pomenuta lirska narodna pesma tek su dve uvodne i uže tematske tačke na znatno široj i složenijoj inspirativnoj podlozi na kojoj se ta poema zasniva i drži.

E􀀃o Poemi ste se, u protekloj deceniji, vraćali nekoliko puta, da bi tek sada dobila konačan oblik?

- Posle objavljivanja njene prve verzije, pokazalo se - što proističe iz prirode i logike pesničkog stvaranja - da poema sama od sebe teži da se tematsko-motivski razigra, da proširi pevni prostor zahvatajući nova tla i uvećavajući broj lirskih junakinja. Tim dopevavanjem, gledano sa druge strane, nastavio sam, koliko sam mogao, da se pesnički odužujem odabranim srpskim heroinama, pokušavajući da njihovim vrlinama, zasnovanim na činu samožrtvovanja, dam u vrednosnom smislu što izrazitije istorijsko, moralno, duhovno i estetičko obeležje.

E􀀃o Ova moderna brojanica srpskih heroina nesvakidašnja je i izuzetna pohvala ženama, njihovom požrtvovanju, istrajnosti, razboritosti, otmenosti ...

- Tu se u osnovi radi o srpskom ženskom panteonu, koji obuhvata raspon od mitskih vremena (Kalopera Pera, vila Ravijojla...), preko srednjovekovnog razdoblja (kneginja Milica, Jefimija, Sultanija Mara...), do kasnijih epoha (devet slepih pevačica, Živana, Stepanija, Grgurevka, Jeca... Milica Stojadinović Srpkinja, Vukova Mina, kneginje Ljubica i Julija, Katarina Ivanović, kraljica Natalija, Nadežda Petrović...) i skorašnjeg doba (kraljica Marija Karađorđević, Anica Savić Rebac, Ksenija Atanasijević, Isidora Sekulić, Desanka Maksimović). Te heroine, uzete zajedno, oličavaju srpski ženski princip, jednu od onih delatnih i plemenitih vrednosti koje su vekovima, održavajući nadu i ljubav, predstavljale zalog našeg nacionalnog opstanka.

E􀀃o Među junakinje poeme uvrstili ste i strankinje koje su kao doktorke i medicinske sestre u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu radile u Srbiji, žrtvujući mnogo štošta od ličnog života, pa i same živote.

- To su bili jedinstveni primeri ljudske plemenitosti i retkog požrtvovanja za spas drugih, ponekad i teško shvatljivi, osobito ako se posmatraju sa današnje vremenske tačke, iz vremena koje oskudeva u humanosti. Tako je, na primer, Ruskinja Darja Korobkina poginula u bici na Gučevu dok je spasavala ranjenike na borbenom položaju; tako je lečeći obolele i sama stradala od pegavog tifusa Besi Saterlend, članica humanitarne misije "Bolnice škotskih žena"...

Eo Gotovo sve vaše lirske junakinje u isti mah određuju i dar i kob. One su samosvesno tragične ličnosti.

- Mnoge od njih kao da su se, u nadasve plemenitom služenju ljudima, usavršavale u svojim vrlinama, zanemarujući u toj službi mnoge opasnosti po sopstveni život, odolevajući velikim iskušenjima i hrabro se noseći sa ličnim patnjama, ali ne tražeći zauzvrat nikakvu nadoknadu za to. Ni njih, kao delatna, plemenita, misleća i nadarena bića, nije mogla mimoići čaša dara i kobi.

E􀀃o Kroz njihove sudbine dali ste i pesničke slike nacionalnog rastakanja i propadljivosti, posebno prekidanje veza između predaka i potomaka.

- Deleći sudbinu srpskog naroda, one su se svim svojim bićem, svesno ili spontano, suprotstavljale tom rastakanju, računajući tu i one heroine koje su poreklom bile strankinje. U vremenima u kojima su živele, one su, svaka na svoj način, bile živi izraz srpskog nacionalnog stanja, najpre teškog i tragičnog.

Samo pominjanje oslabljenih ili čak i zatrvenih veza između predaka i potomaka, može se shvatiti i kao pokušaj da se one nekako dovedu u svest savremenog čoveka (inače sluđenog vremenom u kojem živi) i da se u njoj održe, makar i o tankom koncu. Taj čin je u službi opiranja zaboravu. Budući to, on je i potpora održanju elementarnog nacionalnog identiteta, očuvanju samosvojnosti, samobitnosti jednog naroda, što je u našem slučaju opasno ugroženo ne samo od spoljnih bezdušnih pritisaka nego i od nas samih.

E􀀃o Ipak, uprkos "dežurnoj zlobi" izrazili ste veru u "slova što dišu", u moć poezije.

- Ima u ovoj poemi i vedrijih tonova, mada osenčenih nostalgijom.

Nekad su oni izričitije naglašeni, ponekad zatamnjeni i prigušeni.

Kako bi drugačije i bilo kad je reč o nečem što je "davnine nam dragulj"! Sve što se u njoj zbiva, što se slavi ili za čime se žali, što se priziva ili naslućuje, što se podržava i podstiče, što se diže iz zaborava i vraća u pamćenje, sve je to svojim i površinskim i dubinskim tokom suprotstavljeno postojećem, đavolski ustrojenom i surovom svetu.

Toliko poezija još uvek može, kad već može da "preobrazi privid u slova što dišu". Dok slova dišu, ima nade.

Antrfile:

OLIČENjE ŽENSKOG PRINCIPA

- Uz pretpostavku da je Kalopera Pera mogući ženski korelat boga Peruna, koji je upravljao gromovima i kišom, a bio i bog ratarstva i plodnosti, uzima se da ona u osnovnom sloju, u supstratu ove poeme, označava vrhovnu vilu, vilu nad vilama. U sadržajnom i značenjskom razgranavanju ovog dela, ona postaje, što se prvo naslućuje a zatim jasnije vidi, prapočelo ženskog panteona, iz kojeg proističu duhovne, moralne i druge vrline svih potonjih srpskih heroina. Ona je najposle, u tegobi i slavi postojanja, oličenje srpskog ženskog načela, a samim tim i oznaka srpskog ženskog principa, koji je, kao nosilac nade, vekovima bio važna potpora u nacionalnom održanju - kaže Tešić.

ZNAČENjE GLOSARA

N Zbog čega ste poemi pridodali i glosar (inače veoma zanimljiv)? - Tim glosarom, oblikovanim i rečnički i enciklopedijski, dopunjuje se smisao poeme, dodatno se produbljuju i proširuju njena značenja, što omogućuje da se ona potpunije doživi. Ako se on čita pažljivo i bez ikakvih predrasuda, može se na jedan poseban i nenametljiv način, makar donekle, zaći u sferu i atmosferu onog što u mitskom, istorijskom, kulturnom ili kojem drugom smislu određuje srpski narod. To znači da "Glosar uz poemu Kalopera Pera" nije običan i standardno pisan rečnik u kojem se objašnjavaju manje poznate reči ili potisnuta značenja pojedinih reči.

Autor: DRAGAN BOGUTOVIĆ
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti