O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
SVETI NIKOLA I UBIJENI GRAD
20. Decembar 2018. godine
Politika
SLAVA CRKVE U PRIŠTINI

Na ovaj dan je pola grada kretalo prema crkvi. Prištinska sirotinja, profesori iz velikih stanova, poneki političar, mamurni stanov, nici Studentskog grada i novopečeni vernici prolazili su kroz slično hladno jutro do Crkve Svetog Nikole. Gde su oni danas? Oterao ih je novi sistem, oslobodioci, mirovnjaci i nova realnost uspostavljena polovinom juna 1999. godine. Veliki grad nije bilo lako uništiti, njegovi stanovnici pružali su različite vrste otpora: jedni godinu dana nisu izlazili iz svog stana, drugi su se lažno predstavljali, neki su se zaposlili kod stranaca, mnogi su živeli iza vreća peska i bodljikave žice u zgradi Juprograma i profesorskom naselju na Sunčanom bregu... Najvažnije i najslobodnije mesto postala je gradska crkva, koju su srpski hrišćani izmolili od otomanskih vlasti u prvim decenijama devetnaestog veka. Kad u nju krene sudija Desa Lakićević obuče najlepšu haljinu kasnih sedamdesetih prošlog veka. Njen otac antifašista se prvog dana slobode 1945. vratio u Peć. „Prebacio je pušku preko leđa, uzeo nas za ruke i nazad preko Čakora", ponavljala je svoju porodičnu priču i grčevito branila svoj stan. Kad su je konačno izbacili iz Prištine, plaćala je memljive sobičke u gračaničkom getu i tu, vanvremenski odevena, sedela na klupi, čitala „Politiku" i čekala svoj izgubljeni grad. Već neko vreme je nema na toj klupi.

„Marširala, marširala kralja Petra garda", pevale su, u ovakvo hladno jutro, pesnikinja Darinka Jevrić i profesorka Mitra Reljić, okružene britanskim vojnicima Kfora što su ih pratili do Crkve Svetog Nikole. Natalija Tišma, koja je živela na nekoliko desetina metara odavde, strčala je i redom ljubila sedmoro svatova i ruske vojnike koji su autora ovog teksta i njegovu suprugu dovezli starim džipovima na venčanje. „Vaš sin treba da se zove Nikola", ponavljala je i plakala od sreće. Umrla je u Gračanici, u limenom ruskom kontejneru, posle progona i pogroma 17. marta 2004. godine. Želju joj nismo ispunili.

Ilija Trajković je jedini od tih nekoliko stotina progonjenih, skrivanih i ubijanih ljudi koji je danas doneo slavski kolač. Bio je crkvenjak ovog hrama i njegov najveći strah je bio da mu se ne ugasi kandilo ispred svečeve ikone, a onda je, 17. marta, upaljena njegova crkva i kuća.

SLAVA CRKVE U PRIŠTINI

Sveti Nikola i ubijeni grad

Sa prve strane

„Gde ste vi, Ilija, sada?", pita đakon Vlajko Gođevac.

„Zar je važno gde sam? Kad nisam ovde - nigde sam", odgovara Trajković pored slavskog kolača, koji mu je čvrsta veza sa izgubljenim gradom. Prištini se juče vratilo sto Srba, a iguman Fotije iz Devinih voda kod Zvečana ispred improvizovanog ikonostasa kaže da nas je sve „dopratio Sveti Nikola do crkve koja je biser ovog grada. Mi smo tražili Boga i našli smo ga ovde, sveti su ljudi koji ga slave i koji ga vole", govori sa jakim makedonskim akcentom. Tu gde stoji spaljen je jedan od najlepših ikonostasa Srpske pravoslavne crkve, rad debarske duborezačke škole.

Ovogodišnji domaćin slave je u odsustvu, zove se Đokica Stanojević, predsednik je Udruženja raseljenih iz Đakovice. Nedavno su ga stavili na listu zločinaca i ne može da dođe na Kosovo i Metohiju. NJegovi zemljaci stigli su organizovano u Prištinu. Među njima je i Radivoje Popović. Doneo je svoje knjige i dnevnu štampu, koja ovde ne dolazi od trenutka kada su uvedene takse na srpsku robu.

„Srećan sam što se naš narod vraća i što smo tu, sa svojim najlepšim svetinjama", kaže Popović. Dva italijanska vojnika Kfora stoje ispod ostataka fresaka koje su od paljevine i visoke temperature izgubile boju i izgledaju kao negativ. Napolju je plitak sneg, iz kojeg, na velikoj parceli iznad crkve, vire patrljci polomljenih krstova koje bi trebalo hitno zaštititi i sačuvati.

Nad slavskom trpezom stoji sveštenik Saša Mirković, peva se „Gusta mi magla padnala", tmuran je dan, odlaze gosti Svetoga Nikole.

Antrfile:

Virusi miruju

U protekloj nedelji u Srbiji je registrovano 3.568 slučajeva oboljenja sličnih gripu, saopštio je Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut", prenosi Tanjug. Kako je navedeno na sajtu „Batuta", registruje se nizak intenzitet aktivnosti virusa gripa, a najviše obolelih je bilo među decom do četiri godine. Virus gripa još nije laboratorijski potvrđen u Nacionalnoj laboratoriji za grip u Institutu „Torlak".

Autor: ŽIVOJIN RAKOČEVIĆ
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti