O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
KAD ŠKOLA „KAPITULIRA” PRED DEVETOGODIŠNJIM DETETOM
30. Septembar 2018. godine
Politika
TEMA NEDELjE: VRŠNjAČKO NASILjE IZMEđU RIJALITIJA I ODGOVORNOSTI

Katarina Đorđević

H7prethodne tri godine troje tinej•/ džera oduzelo je sebi život zbog surovog vređanja, ponižavanja i maltretiranja svojih vršnjaka. Od nasilja drugara iz klupe škola nije uspela da zaštiti četrnaestogodišnjeg Aleksu iz Niša, četrnaestogodišnju Anđelu iz Kraljeva i četrnaestogodišnjeg Aleksandra iz Novog Sada. Vršnjaci koji su ih maltretirali i s njima se surovo šalili na društvenim mrežama bili su krivično neodgovorni, a školske vlasti bile su ubeđene da roditelji preuveličavaju problem i da će se dečje svađe rešiti same od sebe.

I ove školske godine u prve minute nacionalnih dnevnika nisu stigli učenici koji donose medalje s olimpijada znanja, već deca koja su žrtve ili počinioci vršnjačkog nasilja. Dok su u kraljevačkoj Oenovnoj školi „Svetozar Marković” roditelji zabranili deci odlazak na nastavu zbog agresivnog ponašanja učenika sedmog razreda, jedan učenik zemunske Osnovne škole „Rade Končar” zapretio je da će se ubiti zbog maltretiranja đaka iz svog razreda.

Kada se majka obratila medijima jer nije naišla na razumevanje školske uprave, njen dečak je ekspresno prebačen u drugo odeljenje.

Nažalost, tu se priča ne završava jer su drugari ovog dečaka odlučili da uzmu pravdu u svoje ruke i napali učenike koji su njega maltretirali. Umesto da odgovornost za ovakav rasplet situacije zahteva od školske uprave, ministar prosvete ocenio je da je to slučaj za policiju i zaključio da je do nasilja dovelo - neprofesionalno ponašanje novinara koji su izveštavali o ovom slučaju.

Dečjih svađa i tuča bilo je od kada je sveta i veka, ali kako se desilo da je škola postala najmanje bezbedno mesto za boravak deteta i da roditelji više ne sačekuju dete iz škole pitanjem: „Šta ste danas učili?” već „Da li te je neko dirao?” Kako je moguće da roditelji brane deci da idu na nastavu jer učenik drugog razreda teroriše celu smenu, što se dogodilo u februaru prošle godine u Osnovnoj školi „Vojvoda Mišić”. Da li to znači da ceo školski kolektiv, s direktorom, psihologom i pedagogom na čelu, nije u stanju da izađe na kraj s devetogodišnjim detetom? Da odrasli ljudi „kapituliraju” pred dečakom koji još uvek ima mlečne zube? Vršnjačka agresija je, podsećaju psiholozi, česta na školskom uzrastu. Deca imaju niži prag tolerancije, često ne umeju da „izbroje do deset” i manje su spremna da prave kompromise, zbog čega njihove verbalne čarke brzo prerastaju u tuče. Iskustvo govori da su žrtve nasilja najčešće mališani koji su po bilo kom osnovu „različiti” od ostale dece u razredu, a kriterijum različitosti može biti sve što „bode oči” - od pegica do naočara. Pažnju maloletnih nasilnika skreću i mirna, tiha, pasivna i plašljiva deca, kao i đaci koji imaju dobar odnos s učiteljem.

Međutim, ne treba smetnuti s uma da je dete uvek „diploma” roditeljstva i „lakmus papir” atmosfere u porodici. Ako u njegovom domu ima nasilja, postoji velika verovatnoća da će i samo biti nasilno. Metafora o roditelju koji bije dete, a dete potom bije lutku važi u ovom slučaju.

To, naravno, nije opravdanje, ali jeste objašnjenje dečje agresije.

Osim toga, ne treba zaboraviti da je virtuelni svet deci od jednake važnosti kao i svet u kome žive - kada su shvatili da đačke tuče snimljene kamerom mobilnog telefona i „okačene” na „Fejsbuk” ili ,Jutjub” završavaju u prvim minutima dnevnika, zaključili su kako da osvoje vorholovskih pet minuta slave. Zbog toga deca sve više ratuju u sajber prostoru i smatraju da se tuča nije ni dogodila ako nije osvanula u televizijskom dnevniku ili na naslovnici dnevnih novina.

Za razliku od prethodnih propisa koji su profesorima praktično zavezali ruke kada je u pitanju tretman malih siledžija, Ministarstvo prosvete donelo je novi Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja kojim je dozvoljeno da đaci koji maltretiraju svoje vršnjake mogu da se premeste iz razreda u razred, odnosno u drugu školu i bez saglasnosti roditelja.

Ovaj zakon posebnim članom definiše odgovornosti roditelja u svim fazama školovanja dece. Roditelj je, između ostalog, odgovoran i za nasilno ponašanje svog deteta - ako se dete agresivno ponaša prema ostalim učenicima, nastavnicima ili školskoj imovini, sankcije snosi i roditelj. To u prevodu znači da roditelj mora da nadoknadi vrednost imovine koju je dete uništilo, a mora i da učestvuje u realizaciji one vaspitne mere koju je škola kreirala za nasilnog učenika. Za prekršaj člana 84, kojim se definiše odgovornost roditelja, kazne iznose od 5.000 do 100.000 dinara.

Ministarstvo prosvete je u aprilu potpisalo sporazum o saradnji s Ministarstvom rada. Suština ovog sporazuma jeste da se u rešavanje problema koji nadilazi kompetencije školskog kolektiva uključe i stručnjaci u centrima za socijalni rad.

Ako roditelj ne želi da sarađuje sa školom i da prihvati činjenicu da njegovo dete ima problema u ponašanju i da maltretira drugu decu, mora da se uključi centar za socijalni rad, a jedna od prvih mera može biti nadgledano roditeljstvo.


Antrfile:

Autor: KATARINA ĐORĐEVIĆ
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti