|
|
BORIS TADIĆ: SAMO SMO ĐILAS I JA POBEĐIVALI SNS 12. Mart 2018. godine DanasRAZGOVOR: Predsednik SDS govori za Danas o padu ispod cenzusa i vlasti
Novi ljudi u politici ne mogu postati lideri ustoličenjem ili prostim
povlačenjem prethodnih lidera n Jankovićev i Đilasov rezultat su vrhunac u ovim
okolnostima, ali nedovoljan
Beograd - Stvara se utisak u javnosti da je rešenje u našim ostavkama. Moja
ostavka na mesto predsednika SDS rešila bi samo to da bi Vučić u opoziciji
ostao bez još jednog protivnika koji je uspevao da pobedi njegovu političku
opciju. Međutim, istina je da Vučić i njegova stranka nikada nisu uspeli da
pobede ni mene na nivou Republike, ni Đilasa na nivou grada, dok god smo imali
jake stranačke strukture iza sebe. Jedino čega se on plaši je upravo povratak u
takve okolnosti, jer je i 2012. došao na vlast uz pomoć lažnog istresanja
džakova, preuranjenih čestitki iz Brisela, kampanje belih listića, obećanja
amnestije hiljade kriminalaca, što su podržale i desetine hiljada birača
članova njihovih porodica, kao i naše stranačke istrošenosti višegodišnjom
vlašću u najtežim ekonomskim i međunarodnim okolnostima. Uz sve te olakšavajuće
okolnosti jedva su nas pobedili za manje od dva odsto“, kaže za Danas Boris
Tadić, predsednik Socijaldemokratske stranke Srbije i nekadašnji predsednik
Srbije i DS. On ovako odgovara na pitanje da li će podneti ostavku nakon poraza
na beogradskim izborima, dodajući da je nemoralno otići u zaštićeni mir i ne
boriti se protiv nemoralnog sistema.
Optužuju vas da ste glavni krivac za nastajanje Vučića i SNS i situaciju u
kojoj se Srbija nalazi.
- To naravno nije istina. Dakle, da vas informišem stoti put, SNS je osnovao
Nikolić svestan da mora da se distancira od Šešelja i prihvati evropsku
politiku da bi se konačno dokopao vlasti. Zato danas i živimo u državi koja je
formalno na evropskom putu, a da na tom putu ne srećemo nijednu evropsku
vrednost.
Politika za koju smo se borili ceo naš politički život postala je pod Srpskom
naprednom strankom plašt pod kojim se izdaju naši nacionalni interesi,
instrument vlasti nekolicine i njihovih tajkuna, a demokratija je
transformisana u jednostranački autokratski sistem. Ta politika iz koje je
nastala SNS postoji decenijama pre mog dolaska na vlast i svakako je ja nisam
stvorio. Moj jedini odnos sa tom strankom, koji god naziv nosila, jeste da sam
se ceo svoj politički život borio protiv nje, kao i danas. I više puta sam je
pobeđivao.
Za šest godina rejting SNS je skočio, a vi ste pali na nešto više od dva odsto.
- Naravno da je Vučić od 2012. radio na tome da učini sve da ne dođe opet do
okolnosti u kojima bi kandidati koji su ga pobeđivali imali iza sebe takve
stranačke strukture. On se ionako od dolaska na vlast ponaša i govori kao da je
i dalje opozicija i već neverovatnih šest godina i dalje smenjuje bivšu vlast.
Eto, time bi je konačno smenio i vladao nesmetano autokratski uz neiskusne
protivnike koji ga nikada nisu pobedili. Novi ljudi u politici ne mogu postati
lideri ustoličenjem ili prostim povlačenjem prethodnih lidera, već pobedom u
borbi za to mesto.
Kažete da Vučiću odgovaraju ljudi bez iskustva, da li pri tom mislite na
Đilasa, Jankovića, Jeremića, koji su ipak osvojili skoro 19 odsto glasova?
- Ne mislim pre svega na njih, uostalom Đilas je pobeđivao Vučića na gradskim
izborima i to je pored mog, praktično jedino pobedničko iskustvo koje je
građanska opozicija imala, sve ostalo je bio spisak dobrih namera bez ikakvog
efekta. Mislim na mnoštvo lista među kojima ima i ljudi sa veoma iskrenim
motivima, ali koji nisu prekaljeni u borbama koje često liče na politički
zverinjak i koji su Vučiću lak plen. Nekorisno i iracionalno je trošiti ljude i
energiju društva na napore koji učvršćuju postojeću vlast. A Jankovićev i
Đilasov rezultat su vrhunac u ovim okolnostima, ali i jasan pokazatelj da taj
vrhunac nije dovoljan za pobedu.
Zašto smatrate da bez političkih stranaka nema pobede nad Vučićem. Šta je
potrebno da bi se Vučić pobedio?
- Da bi pobedili ovakav autoritarni politički sistem potrebno je stvoriti
stranačku protivtežu tome. Vučić pre svega pobeđuje uz pomoć stranačke
mašinerije, a sve druge poluge su mu samo pomoćno sredstvo. Bez infrastrukture
kojom bi se spustila poruka duboko u društvo preko opštinskih i mesnih odbora
nije moguće izvršiti potrebnu mobilizaciju birača. Međutim, ovaj režim ne mogu
pobediti ne samo pokreti i ad hoc pojedinci, nego ni postojeće stranke kroz
samostalni nastup na izborima. Skriveni apsurd demokratije je da kada postoji
mnoštvo srodnih, čak i relativno jakih stranaka, koje nastupaju odvojeno, one
zakonomerno pretvaraju ključni strateški cilj borbe za vlast u borbu za prvo
mesto u opoziciji. To u suštini predstavlja borbu za bolju kabinu na Titaniku.
Zato je danas ključno formiranje saveza svih stranaka građanske demokratske
orijentacije koje bi udružile sve resurse i definisale programska načela i
strateške operativne ciljeve, koji jedino mogu pobediti ovako pozicioniranu
vlast. Uostalom, samo tako smo i u prošlosti pobeđivali ovakve sisteme.
Neshvatljivo je da danas 2018. govorimo o tome kao da nemamo prethodno iskustvo.
Zagovarate ujedinjenje opozicije. Ima li zainteresovanih ili ćete ponovo čekati
najavu parlamentarnih izbora da o tome pričate?
- Još u izbornoj noći sam rekao da je potrebno odmah krenuti u projekat
stvaranja saveza srodnih stranaka. I pre i nakon izbora sve vreme razgovaram sa
drugim opozicionarima o tome. I ovom prilikom pozivam sve bivše lidere DS, ali
i druge ideološki i vrednosno srodne protivnike Vučićeve vlasti da sednemo za
sto i dogovorimo operativni plan i da ne čekamo poslednji trenutak pred
parlamentarne izbore.
Mislite li da je Vučić bar u jednom u pravu da se izbori ne dobijaju na
Tviteru, već odlaskom među ljude?
- Tačno je da društvene mreže nisu dovoljne za efikasnu komunikaciju stranaka
sa biračima. Međutim, dok Vučić upućuje takvu kritiku opoziciji on licemerno
prećutkuje da je izvršio potpunu medijsku blokadu i satanizaciju opozicije, kao
i finansijsko sakaćenje stranaka pod izgovorom budžetske štednje, tako da
stranke nemaju dovoljno resursa za terenski rad. Paralelno sa tim, Vučić sa
ogromnom finansijskom i medijskom dominacijom i zloupotrebom državnih resursa
iscrpljuje opoziciju uzastopnim izborima i svaki put je u infrastrukturnom i
materijalnom smislu u ogromnoj prednosti u odnosu na sve opozicione stranke
zajedno. To je kao kada u ringu iz runde u rundu vezujete protivniku ruke i
noge, a potom se hvalite istorijskim pobedama nad njim. Tu nema nikakvog
viteštva, ni demokratije - to je obični politički i ljudski kukavičluk.
Narod vas je ipak kaznio.
- Nisu građani nikoga kaznili, već glasali za one koji su do juče bili u DS i
kojima su poklonili poverenje baš spram rezultata koje su ostvarivali u toj
stranci. Ključ poraza opozicije je upravo u tome što su ti pojedinci nastupali
vanstranački i u takvim okolnostima nisu iza sebe imali stranačku
infrastrukturu koja bi im omogućila pobedu, a stranke bez takvih kandidata nisu
uspele da privuku dovoljan broj glasova. Vučić pod izgovorom mera štednje od
2014. finansijski uništavao stranke, a pod medijskom blokadom stranke ne
uspevaju da se efikasno obrate javnosti, tako da je sve to dovelo do lošeg
utiska o radu stranaka. I zato su se građani prirodno okretali prema
nestranačkim pojedincima, nadajući se da je možda u njima rešenje.
Neko je ipak kriv što je vaša koalicija ostala daleko ispod cenzusa.
- U okolnostima medijske blokade i grešaka u strategiji kampanje, nismo uspeli
da dovoljno približimo građanima da su ovi izbori bili borba za sprečavanje
stvaranja autokratskog jednostranačkog sistema. Naši glasači su s pravom bili u
konfuziji iz više razloga - postojanje više kandidata proisteklih iz iste
stranke, više opcija koje traže poverenje na osnovu istih zajedničkih
rezultata, činjenica da nije došlo do ujedinjenja iako je jasno da je to bio
jedini način za pobedu. U takvim okolnostima neki su otišli u apstinenciju, a
neki su glasali za kandidata za kog su smatrali da ima veće šanse, a bez jasne
svesti da je to u ovim okolnostima značilo pad višestranačke demokratije ispod
cenzusa. Jasno je da se samo stranke mogu suprotstaviti vlasti čoveka iza koga
stoji stranačka mašinerija jednaka po obimu SKJ. Zato sam sve vreme pozivao na
ujedinjenje, a kada do toga nije došlo, odlučili smo da podržimo stranke, a ne
pojedinca. Nažalost, najveći deo opozicije ne uspeva da razume da je potrebno
izgraditi stranački sistem sposoban da se suprotstavi vladajućem. Na to
upozoravam još od 2014. godine kada sam na GO DS predlagao reforme koje bi
ojačavanjem DS stabilizovali politički sistem. Rukovodstvo stranke je to odbilo
i sada smo tu gde smo. Antrfile:
Autor: MIRJANA R. MILENKOVIĆ
|
|
Arhiva vesti
|