O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
MOTOR VAS VODI NA SLOBODAN PUT. TAMO GDE JA VOZIM NEMA GRANIČNIKA
20. Avgust 2019. godine
Blic - specijalni dodatak
IN MEMORIAM Piter Fonda (1940-2019)

“Da me sada ucmeka zalutali metak ili velika bela ajkula dopliva i preseče me napola – znate šta? Bio je to đavolski dobar život”, napisao je Piter Fonda 2009. u kolumni za “Eskvajer”.

PITER FONDA PREMINUO je u petak u svom domu u Kaliforniji od respiratornog zastoja kao posledice raka pluća. Imao je 79 godina.

“Dok žalimo zbog gubitka ovog divnog i milostivog čoveka, želimo da svi slave njegov neukrotiv duh i ljubav prema životu.

U čast Pitera, molimo vas da nazdravite slobodi”, zamolila je porodica Fonda, podsećajući na njegov kultni film “Goli u sedlu” (Easy Rider).

Film je premijerno prikazan maja 1969. u Kanu. Reditelj Denis Hoper i Piter Fonda bili su glavni glumci i scenaristi zajedno sa Terijem Sadernom. Napisali su priču o dvojici dugokosih bajkera, Vajatu (Fonda) i Biliju (Hoper), na proputovanju po američkom jugozapadu i jugu, sa novcem koji su zaradili od dilovanja kokaina, “u potrazi za pravom Amerikom”, sprijateljivši se usput sa pijanim mladim advokatom Džordžom (Džek Nikolson) i izazvavši bes lokalnih provincijalaca koji će im na kraju doći glave.

Piterov Vajat nosio je kožnu jaknu i kacigu sa američkom zastavom i vozio motor nazvan “Kapetan Amerika”, redefinišući tradicionalne vrednosti za novu, alternativnu kulturu hipi komuna. Film je snimljen za samo 380.000 dolara, a za sledeće tri godine prikazivanja zaradiće 40 miliona širom sveta. U Kanu je dočekan uz ovacije i nagrađen za debitantsku režiju. Američka premijera bila je 14.

jula 1969.

“Goli u sedlu” su za kinematografiju bili ono što je “Na putu” Džeka Keruaka bio za književnost, ocenio je “Holivud riporter”.

Kao simbol buntovnog mladića Fonda je zajedno sa Mikom Džegerom, Džimijem Hendriksom, Muhamedom Alijem i Džonom Lenonom bio jedna od najpoštovanijih ikona kontrakulture.

Uspeh “Golih u sedlu” podstakao je eru novog Holivuda s početka sedamdesetih i rađanje nezavisnog filma. Godine 1998.

film je uvršten u bazu Američkog filmskog instituta kao jedan od 100 najboljih američkih ostvarenja od velikog kulturnog, istorijskog i estetskog značaja.

Glumica Ilijana Daglas napisala je na svom Tviter profilu: “Počivaj u miru, Kapetane Amerika. Film ‘Goli u sedlu’ opisao je uspon hipi kulture, osudio establišment i slavio slobodu. Piter Fonda bio je otelovljenje tih vrednosti i usadio ih je u jednu generaciju.” Fonda je trebalo da se pojavi na proslavi povodom pola veka od premijere, 20. septembra u njujorškom “Radio siti mjuzik holu”. Planirana je specijalna projekcija sa živom pratećom muzikom.

Najavljeni su muzičari Džon Kej (Steppenwolf), Rodžer Megvin (The Byrds) i specijalni gosti, uz dirigovanje i produkciju Ti-Bouna Berneta.

Piter je bio deo poznate glumačke familije: mlađi brat glumice Džejn, sin Henrija i otac Bridžet Fonda. U izjavi za javnost ubrzo pošto je izgubila brata, Džejn je poručila: “Veoma sam tužna. Bio je moj mali bata divnog srca. Pričalica u familiji.

Provela sam divno vreme nasamo s njim poslednjih nekoliko dana. Otišao je smejući se.” Rođen je 23. februara 1940. u Njujorku.

Otac Henri Fonda već je bio filmski gigant, poznat po ulogama kauboja i vojnika.

Tokom većeg dela života Piter nije bio blizak sa njim, ali je rekao da su odnosi otoplili nekoliko godina pre Henrijeve smrti 1982.

Džejn ga je ovako opisala u svojim memoarima 2005: “Piter je dobar, drag i osetljiv do srži. Nikada ne bi namerno povredio nikoga i ništa. Jednom me je ubeđivao da povrće ima dušu (bilo je to šezdesetih).

Ima čudan, složen um koji vas usisava, um koji je opsednut detaljima od trenutaka iz detinjstva do kosmičkih pitanja, sa zapanjujućom količinom podataka između ta dva. Tata nije razumeo ni podržavao Piterovu osetljivost, nije mogao da ga vidi takvog kakav je. Umesto toga je pokušavao da ga svojim imidžom stoičke nezavisnosti natera da se postidi”.

I Piter je u svojoj autobiografiji “Don’t Tell Dad” (Nemoj da kažeš tati) iz 1998.

pisao o zategnutom i hladnom odnosu sa slavnim ocem. Opisavši lik koji je Henri tumačio u “Herojima Fort Apača” (1948), Džona Forda kao “namrgođenog, ogorčenog i strogog”, dodao je: “Kada me ljudi pitaju kakvo mi je bilo odrastanje kao sina Henrija Fonde, ja ih pitam da li su gledali film”. Međutim, priznao je potom da se na kraju sve završilo kako treba. Otac mu je na samrti rekao reči za kojima je čitav život čeznuo: “Hoću da znaš, sine, da te mnogo volim”.

Piterova i Džejnina majka Franses Ford Simor bila je pripadnica američkog višeg društva, rođena u Kanadi. Udala se za Henrija 1936, godinu dana po smrti prvog supruga. Kada je saznala da Henri ima ljubavnicu, doživela je nervni slom i odvedena je u sanatorijum. Ubila se 1950, 10 dana posle svog 42. rođendana i tri i po meseca pošto joj je Henri zatražio razvod.

Žiletom je sebi prerezala grkljan. Piter je imao 10 a Džejn 12 godina. Deci je rečeno da je preminula od infarkta. Poslali su ih u Nebrasku kod tetke i teče. Piter je tek pet godina kasnije otkrio istinu o njenoj smrti. Na svoj 11. rođendan slučajno se ranio pištoljem u stomak i skoro preminuo. Često je pričao o tome, naročito tokom tripovanja na esidu sa članovima bendova “The Beatles” i “The Byrds” kada bi im, navodno, rekao: “Znam kako je to kad si mrtav’”. Džon Lenon je potom iskoristio tu izjavu za stih u pesmi “She Said She Said”.

Prve časove glume Piter je pohađao u Omahi, očevom rodnom gradu, dok je studirao na lokalnom univerzitetu. Pridružio se Komunalnom pozorištu, gde su mnogi glumci, uključujući Marlona Branda i Henrija Fondu, započeli svoje karijere.

U Njujork se vratio 1960. i počeo da radi na Brodveju, na televiziji i filmu. Uprkos markantnom izgledu nasleđenom od oca, nije bio konvencionalni primerak glavnog glumca u Holivudu. Sredinom šezdesetih uspostavio je “solidnu reputaciju odmetnika”, kako je “Plejboj” napisao.

Postao je nekonformista, pustio kosu i redovno uzimao LSD, svesno želevši da se distancira od “zvanične” filmske industrije.

Iako nikada nije dostigao status koji su imali njegovi otac i sestra, “Goli u sedlu” zagarantovali su mu mesto u popularnoj kulturi.

Motor je vozio pred kamerama i 2007.

u filmovima “Divlje svinje” sa Džonom Travoltom i “Goust rajder” sa Nikolasom Kejdžom.

U intervjuu iz iste godine, kojim je promovisao rimejk klasika “U 3.10 za Jumu” sa Raselom Krouom i Kristijanom Bejlom, priznao je da mu vožnja motora pomaže da se fokusira: “Vozim ’MV agustu’, italijanski trkački motor. Traži od vas koncentraciju.

Morate da se fokusirate, a u mom životu, u ovom poslu, to je ponekad teško. Motor vas izvodi na slobodan put. Tamo gde ja vozim nema graničnika. Još je puteva koji čekaju ovog hrišćanskog dečaka. Ne, nije tačno.

Ja sam ateista, ali šta sad.” Sredinom sedamdesetih preselio se u Montanu i živeo u zajednici umetnika i odmetnika u koju su često navraćali Džef Bridžiz i Sem Pekinpo.

Kada je 1997. nominovan za Oskara za lik usamljenog pčelara, vijetnamskog veterana u “Julijevom zlatu”, već je važio za svojevrsnog pustinjaka.

“Većina ne može da se druži sa mnom jer imam tendenciju da budem nepovezan”, rekao je tom prilikom.

Oskara mu je “oteo” Džek Nikolson za film “Dobro da bolje ne može biti”.

U svom govoru Nikolson je rekao: “Velika je čast biti na bilo kojoj listi sa mojim starim ortakom motociklistom Fondom”.

Tri godine kasnije nagrađen je Zlatnim globusom za ulogu u TV filmu “Stradanje Ajn Rand”.

Snimao je sve donedavno. Posthumno će se pojaviti u filmovima “The Last full Measure” krajem godine i “Skate God” 2020.

Ženio se tri puta. Sadašnju suprugu, 14 godina mlađu Margaret de Vogelere, upoznao je još 1974. “Ali je njen otac bio protiv toga da mu se ćerka zabavlja sa glumcem i komunistom”, rekao je Piter. Venčali su se tek 2011. na Havajima, iste godine kada je dobio razvod od druge supruge Porše Kroket (u braku su bili od 1975). Iz prvog braka, sa umetnicom Suzan Bruer (1961-1974) ima dvoje dece: Džastina i Bridžet.

Antrfile:

Autor: MIONA KOVAČEVIĆ
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti