To je ocena autora projekta koji je o porukama ekstremizma u medijima u Srbiji sproveo Ebart medijski arhiv.
Projekat
"Znakovi na putu: Ideje i poruke ekstremizma u medijima u Srbiji"
pokazao je da, suprotno štampi, elektronski mediji, a posebno
televizije, ne učestvuju u "proizvodnji" ekstremističkih poruka.
Izuzetak su, kako je objašnjeno, povremeni ispadi izvan informativnog programa.
"Od avgusta do decembra bilo je više događaja koji su proizveli
ekstremističke poruke u štampanim medijima, odnosno predrasude i
stereotipi tinjaju sve dok se ne pojavi događaj koji izazove takve
poruke i kada se sve to otrgne kontroli", istakao je osnivač medijskog
arhiva Ebart Velimir Kazimir Ćurguz.
On je naveo da u širenju ekstremističkih poruka veoma učestvuju društvene mreže, a pre svega fejsbuk.
"One, same po sebi, nisu proizvođači viralnih događaja već su samo
prenosioci poruka koje se pojavljuju u štampanim medijima koje neki
nazivaju tabloidima, iako ja sve manje vidim razliku između tabloida i
netabloida. Uticaj društvenih mreža još je ograničen, ali to ne znači da
neki dramatičan događaj to ne bi mogao na dramatičan način i da
promeni", rekao je Kazimir Ćurguz.
Analitičarka medija Danica
Laban ukazala je na činjenicu da je najviše ekstremističkog govora bilo
posle incidenta sa dronom na fudbalskoj utakmici između Srbije i
Albanije, i tokom posete premijera te zemlje Edija Rame Beogradu.
"Čak su se i u opremi teksta u štampanim medijima mogle videti otvorene
poruke mržnje. Veoma često je upotrebljavan pojam 'Šiptar', koji se do
incidenta pojavljivao oko 11 puta mesečno, dok se posle to povećalo na
45 pojavljivanja u oktobru", rekla je Laban i navela da u takvom načinu
izveštavanja prednjači dnevni list Informer.
Prema njenim
rečima, štampani mediji veoma često pribegavaju zloupotrebama izjava
sagovornika, "izvora bliskih istrazi", pisma čitalaca...
"Mediji zloupotrebljavaju stavove imenovanih sagovornika. Umesto da se
ograde, oni jednostavno lansiraju te poruke. Većina informacija se
plasira kada je izvor nezvaničan, anoniman ili navodno blizak nečemu što
se uklapa u tekst. Takođe, kroz pisma čitalaca plasiraju se određene
informacije koje inače redakcija ne bi smela sama da objavi", naglasila
je Laban.
Iako postoji sličnost sa govorom mržnje i
netrpeljivosti kojima su građani Srbije bili izloženi 90-ih godina,
analitičar na projektu "Znakovi na putu" Danilo Rakić ukazuje na razliku
da danas njih šire formalne i neformalne desničarske organizacije i
grupe, a ne mediji bliski režimu, kao ranije.
"U tim porukama
ističe se ksenofobija i neprijateljstvo prema Evropskoj uniji i ostalim
zapadnim zemljama, koje navodno nameću svoj sistem vrednosti preko gej
lobija i marionetske vlasti. Na udaru su pre svega oni koji zastupaju
vrednosti sekularne države, građanskog društva i slučno, dok se
desničarske organizacije na svojim internet prezentacijama i fejsbuk
stranicama deklarišu kao pokret otpora takvoj okupaciji u borbi za
tradicionalne i patrijarhalne vrednosti", objasnio je Rakić.
Zbog takvog izveštavanja medija, smatraju autori istraživanja, stvara se
atmosfera u kojoj novinari pišu na taj način jer se to od njih očekuje.
"Novinari pišu tekstove sa određenim porukama koje se od njih
očekuju i navodno su pozvani da brane na svoj način interese nacije,
naciona i ostalog. Nije dobra situacija da novinari i mediji smatraju da
se od njih očekuje takav odgovor na određene događaje. Od njih se
očekuje da budu profesionalci, uzdržani, da daju pune informacije...",
smatra Kazimir Ćurguz.
Prema njegovim rečima, sada ne postoje
mehanizmi da se tome stane na put, zbog čega će medijska arhiva Ebart
nastaviti projekat drugom fazom u kojoj će sledeće godine pokušati da
ojačaju medije, nevladin sektor, a pre svega građane da mogu da reaguju
na pravi način.
"To znači da ćemo pokušati da ih ojačamo da
dobiju instrument da se obraćaju direktno regulatornim telima, da li je
to Savet za štampu ili Radiodifuznoj agenciji, svaki put kada osete da
im je povređeno lično ili kolektivno pravo, ugrožena pristojnost,
civilizacijske tekovine...", rekao je on.
Kako je objasnio,
preko sajta te fondacije biće omogućeno da zainteresovani skinu tekstove
na koje žele da reaguju, ali i uputstvo na koji član Etičkog kodeksa
novinara da se pozovu.
"Te reakcije moraju da postanu javna
stvar i ne vidim drugi način. Pravosuđe treba da radi svoj posao po sili
zakona. Ako neko poziva na mržnju, to je stvar tužilaštva da reaguje.
Mi mozemo samo da pritiskamo da se pokrene što veći broj ljudi", rekao
je Kazimir Ćurguz.
On je naveo da je potrebno da reaguju
udruženja novinara jer je u njihovom interesu da novinarska profesija ne
izgubi kredibilitet, ali da o tome treba da povedu računa i političari.
"Političari moraju da shvate da ugrožavanje kredibiliteta
medija znači ugrožavanje opstanka društva, jer se gubi poverenje ne samo
u medije, već i u demokratiju i bilo kakvu politiku, u sve. Ne vidim da
bilo kojoj racionalnoj vlasti, koja želi dobro ovoj zemlji, to
odgovara", zaključio je Kazimir Ćurguz.
Izvor:B92
Foto: Beta